Preterano nagrađivanje
Predškolsko doba je vrlo važno za razvoj deteta. Tokom ovog perioda deca stiču brojne veštine i sposobnosti koje će im biti od velike pomoći tokom daljeg života. Međutim, mnogi roditelji često greše kada preterano nagrađuju svoju decu u ovom uzrastu.

Preterano nagrađivanje može imati loše posledice na sam razvoj dece predškolskog uzrasta i evo nekih razloga:
1. Ne razvija se intrizična (unutrašnja) motivacija
Kada preterano nagrađujemo decu, oni često prestaju da rade stvari zato što ih zanimaju ili ih interesuju, a počinju da ih rade zato što žele da dobiju nagradu. To može dovesti do toga da deca ne razviju intrinzičnu motivaciju za učenje i rad, što može biti štetno za njihov dugoročni razvoj.
2. Nesuočavanje sa neuspehom
Kada deci uvek dajemo nagrade i pohvale, oni ne uče kako da se suoče sa neuspehom. U stvarnom životu, deca će se suočiti sa neuspehom i izazovima, a ako nisu naučila kako da se sa tim suoče, to može biti veoma frustrirajuće i stresno za njih.
3. Deca ne uče kako da cene trud
Kada preterano nagrađujemo decu, oni mogu doći do zaključka da je važno samo osvojiti nagradu, a ne truditi se ili raditi naporno. Deca bi trebalo da nauče da cene trud i da se trud i napredak cene jednako kao i krajnji rezultat.
4. Deca mogu postati preterano zavisna od spoljašnjih nagrada
Ako decu preterano nagrađujemo, ona mogu postati preterano zavisna od spoljašnjih nagrada i pohvala, a ne od unutrašnjih motivacija. To može biti štetno za njihov dugoročni razvoj, jer neće biti u stanju da motivišu sebe kada nisu u mogućnosti da dobiju spoljašnju nagradu.
5. Deca ne uče da budu samostalna i odgovorna
Kada preterano nagrađujemo decu, oni mogu doći do zaključka da su nagrade jedina stvar koja ih motiviše da urade nešto. To može dovesti do toga da deca ne nauče kako da budu samostalna i odgovorna, što je veoma važno za njihov dugoročni razvoj.
Preterano nagrađivanje dece predškolskog uzrasta može biti štetno za njihov dugoročni razvoj. Umesto toga, roditelji treba da se fokusiraju na podsticanje deteta da postigne svoje ciljeve iz sopstvene motivacije, a ne samo zbog nagrade. Jedan od načina za to je da se uspostavi otvorena komunikacija sa detetom i da se razgovara o ciljevima koje želi da postigne i kako bi moglo da oseti kada ih ostvari. Roditelji bi, takođe, trebalo da primete i pohvale trud i napredak deteta, a ne samo postignuća. To će pomoći detetu da se oseća vrednovano i motivisano, a ne samo da se fokusira na krajnji rezultat. Važno je da roditelji pružaju detetu dobar primer i model ponašanja. Ako roditelji sami koriste preteranu metodu nagrađivanja, to može uticati na dete da očekuje preteranu nagradu za svako svoje ponašanje. Roditelji bi trebalo da budu dosledni u svojoj metodi nagrađivanja i da ne menjaju granice često. Promena granica nagrade može dovesti do zabune i frustracije kod deteta, a može takođe uticati na njegovu motivaciju da postiže svoje ciljeve. Fokus treba da bude na podsticanju deteta da postigne svoje ciljeve iz sopstvene motivacije, da primeti trud i napredak, da roditelji budu dobar model ponašanja i da budu dosledni u svojoj metodi nagrađivanja.